ATRIJ
Prvi kat je najreprezentativniji prostor palače. Izvorno je, prema projektu arhitekta Alajosa Hauszmanna iz 1893. godine, bio namijenjen isključivo za reprezentaciju, službene protokole i svečanosti.
Središnji prostor prvoga kata je Atrij do kojega iz prizemlja vodi monumentalno mramorno stubište. Njegova je površina 300m² i proteže se u visini dvaju katova. Prostor je nadvođen impozantnim svjetlarnikom koji propušta prirodnu svjetlost. U doba gradnje palače uporaba željezne, ostakljene konstrukcije ovoga tipa bila je jedna od najmodernijih graditeljskih tehnika.
Oko Atrija, koji je smješten u sredini prvoga kata, raspoređeni su reprezentativni saloni, plesna dvorana (danas Mramorna dvorana) i pomoćne prostorije. Sjeverni, istočni i zapadni zid Atrija blago su uvučeni, a pravilnu kvadratnu tlocrtnu formu slijede po dva para stupova između pilastara. Ti su stupovi na svakoj strani obloženi žbukom koja imitira površinu mramora (tal. stucco romano). Kolonadom je naglašena monumentalnost prostora, a na taj način oblikovanim trijemovima skrivena su mnogobrojna vrata koja iz gotovo svih prostorija prvoga kata imaju prolaz ka Atriju.
Na prvome katu nalazi se niz pomoćnih prostorija kojima se služi posluga i koje su vješto „skrivene" kako ne bi narušavale izgled prostora, a posluga ometala kretanje reprezentativnim salonima. Saloni i plesna dvorana međusobno su povezani, pa je omogućeno kružno kretanje katom. Također, plesna dvorana i svi saloni, osim jugoistočnoga i jugozapadnoga ugaonog salona, imaju prolaz ka Atriju. Uzor takvoj gradnji potječe iz antike i rimskih građanskih i carskih vila koje su građene po principu nizanja prostorija oko glavnog, otvorenog dvorišta – atrija. Prema istom principu građene su renesansne vile značajnoga talijanskog arhitekta Andree Palladija (Padova, 30. studenoga 1508. – Vicenza, 19. kolovoza 1580.), čiji je snažan utjecaj obilježio arhitekturu čitavog 18. i 19. stoljeća.
Osnovno osvjetljenje Atrija dolazi sa staklene krovne konstrukcije te zahvaljujući četirima manjim zidnim svjetiljkama koje su se nekada nalazile u kutovima, na mjestu današnjih zrcala. Prilikom obnove u doba talijanske uprave 1938. godine dodana su četiri viseća lustera te stropne lampe u trijemovima, kamo su premještene i izvorne zidne svjetiljke iz Atrija.
Popločenje poda je izvorno i izvedeno je tehnikom lomljenja kamena i mramora koji se zatim povezuje smjesom betona te brusi i polira, poznatom pod nazivom (tal.) terrazzo alla veneziana. S obzirom na to da ispod palače prolazi tunel pruge Rijeka–Zagreb, koja je izgrađena 1873. godine, stalne vibracije prolazećih vlakova uzrokuju otvaranje pukotina koje se redovito popravljaju. Velika obnova dogodila se u doba talijanske uprave, a posljednja 2007. godine.
Nakon Drugoga svjetskog rata, kada upravu nad palačom preuzima Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, u Atriju se redovito organiziraju izložbe te mnogobrojni društveni i kulturni događaji.
