U istočnom dijelu kompleksa Guvernerove palače, prema izvornom projektu iz 1893. godine, u galeriji s ostakljenim polukružnim arkadama bio je smješten zimski vrt (fr. orangerie) na koji se nadovezivala ljupka građevina u funkciji vrtnog paviljona.

Terasa na krovu zimskoga vrta nalazi se u razini prvoga kata palače, pa je otvaranjem pomoćnih prolaza iz Mramorne dvorane i Žutog salona, na istočnom vanjskom zidu, omogućena komunikacija s vrtnim paviljonom. S krovne terase zimskoga vrta, koju omeđuje niska kamena balustrada, nastavlja se uz zapadni zid paviljona elegantno polukružno stubište koje vodi do perivoja. Budući da to stubište povezuje reprezentativne prostorije na prvom katu palače i prostore za odmor i opuštanje, njome su se služili službeni guvernerovi gosti i uzvanici na svečanim događajima.
Namjena zimskoga vrta je zaštita mediteranskih biljaka, uglavnom citrusa i ukrasnog bilja, koji su se tijekom hladnih mjeseci spremali iz vrta u zatvoreni prostor. Takvi prostori morali su imati velike ostakljene površine te sustave ventilacije i grijanja. Zimski su vrtovi od 18. stoljeća bili statusni simbol i nezaobilazan dio vila i palača pripadnika bogatih društvenih slojeva. Iz tog je razloga on projektiran i za palaču riječkih guvernera.
Vrtni paviljon bio je namijenjen druženju, zabavi i uživanju u prirodi uz neobavezne razgovore. U izvornom obliku njegovo pročelje, s velikim pravokutnim otvorom, razvedenim dvama stupovima, nije bilo ostakljeno, a vrata na istočnom zidu bila su zaštićena nadstrešnicom. Ona je zbog simetrije građevine pozicionirana i na zapadni zid.
Prva znatnija obnova perivoja i građevina na istočnom i zapadnom dijelu kompleksa Guvernerove palače provedena je 1939. godine tijekom talijanske uprave. Tom prilikom popravljena su kamena stubišta, skulpture i fontane perivoja te monumentalni zid koji omeđuje cijeli kompleks. Na pojedinim dijelovima perivoja postavljene su nove podne ploče od terakote i mramora, a posađene su i nove biljke.
Nakon Drugoga svjetskog rata, kada je palača dodijeljena Centralnom domu kulture, perivoj je prvi put otvoren za javnost. Postavljene su nove klupe, a boravak u perivoju osobito se preporučivao majkama s djecom. Radno vrijeme perivoja bilo je od 7 do 20 sati, a stalno zaposlenog čuvara imao je do sedamdesetih godina.

U nekadašnjem zimskom vrtu bile su smještene prostorije Kluba kulturnih radnika te potom Društva muzealaca Rijeka koje ga uređuje u luksuzni ugostiteljski objekt u kojemu se poslužuju samo kvalitetna jela i pića.
Ugostiteljska djelatnost u zgradi zimskoga vrta obuhvaćala je radničku menzu Sekretarijata unutarnjih poslova (poslije MUP-a), luksuzni restoran i noćni klub. Tako je bilo sve do prvih godina 21. stoljeća, kada se zbog loših tehničkih uvjeta, uglavnom problema prokišnjavanja i prekomjerne vlage, ugovori o najmu ne produžuju.
Terasa ugostiteljskog objekta, oko 1970. godine
Danas se taj prostor povremeno koristi za izložbe, predavanja i radionice, a od 2015. godine nastojimo upozoriti na potrebu njegove obnove i revitalizacije kroz aktivnosti programa Ljeto u Guveru.
Prostor vrtnoga paviljona od 1993. nekoliko je godina koristio ured festivala Melodije Istre i Kvarnera (MIK), dok je ostalo vrijeme uglavnom služio kao spremište. Obnova prostora provedena je tijekom 2013. godine, kada je popravljen krov i uređen interijer te se u njemu danas organiziraju tematske muzejske radionice za djecu pod nazivom Čudotvornica. Tu je smješten stalni postav Zbirke igračaka i igara, a interijer krase i instalacije i skulpture Ivane Postić i Mateja Vočaneca.
