KRETANJE PALAČOM
Izvornim projektom Alajosa Hauszmanna iz 1893. u palači su predviđene reprezentativne i protokolarne prostorije, privatne guvernerove prostorije namijenjene stanovanju te prostorije za poslugu i osoblje.
S obzirom na znatne razlike između tri osnovne skupine korisnika (posluga i osoblje, službeni posjetitelji te guverner s obitelji) bilo je nužno projektirati odvojene komunikacijske pravce kako se međusobno ne bi prepletali.
Najljepše i najraskošnije prostorije palače namijenjene su službenom guvernerovu protokolu te prijemu uzvanika i balovima, a povezane su reprezentativnim komunikacijskim pravcima.
Izgled reprezentativnog stubišta palače 1896. godine s posvetnom pločom
Osnovni pravac kretanja vodi od glavnog ulaza kroz vestibul i monumetalno stubište do Atrija na prvom katu. Stubište je podijeljeno na dvije zone, odvojene manjim odmorištem na kojemu se posjetitelju skretala pozornost na posvetnu ploču koja je uklonjena, vjerojatno neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, kada je posljednji mađarski guverner predao palaču. Stubište je naknadno osvijetljeno svjetiljkama koje nose dvije ženske skulpture, koje su rad njemačkih kipara početka 20. stoljeća. Moguće je da je riječ o alegorijskim figurama jer se na njima nalaze simboli s prvoga riječkoga grba, koji je gradu dodijelio Habsburški car Leopold I. 1659. godine.
Od te točke stubište se dijeli u dva simetrična ovalna kraka kojima se izlazi na južnu stranu kvadratnog Atrija. Iz Atrija se kroz šest vrata može pristupiti reprezentativnim salonima koji ga okružuju, koji su i međusobno povezani, te plesnoj dvorani koja ima izlaz na terasu i vodi do vrtnog paviljona u istočnom krilu palače. Vrata u sjeverozapadnom kutu Atrija vode prema gostinjskim prostorijama. Ti komunikacijski pravci danas su u potpunosti očuvani te se poštuju i u novoj funkciji palače.
Komunikacijski pravac namijenjen isključivo guverneru i njegovoj obitelji te guvernantama racionalan je i funkcionalan te vodi od glavnoga ulaza kroz vestibul preko manjega, relativno jednostavnoga stubišta na desnoj, istočnoj strani palače, do njegova stana na drugom katu. Privatno guvernerovo stubište ima izlaz i na prvi kat, čime je omogućen jednostavan dolazak do službenih i reprezentativnih prostorija odnosno guvernerove radne sobe u istočnom dijelu. To je stubište izvorno bilo osvijetljeno prirodnim svjetlom kroz krovni svjetlarnik.
Treća komunikacija „skrivena" je iza reprezentativnih prostorija, a namijenjena je posluzi i osoblju. Arhitekt Alajos Hauszmann posebnu je pozornost posvetio tome komunikacijskom pravcu jer je trebalo vertikalno i horizontalno povezati pomoćne prostorije poput kuhinje i stanova za poslugu (u gospodarskim zgradama u zapadnoj dijelu kompleksa), podruma i kotlovnice (ukopane u sjevernom dijelu prizemlja palače, iza reprezentativnog vestibula) s prostorijama za serviranje i blagovaonicom na prvom katu te s privatnom guvernerovom blagovaonicom na drugom katu, a da pritom ne ometa druga dva važna pravca. Za potrebe te komunikacije projektirani su bočni ulazi u glavnu zgradu palače. Ta je komunikacija tijekom vremena dokinuta. Nakon Drugoga svjetskog rata prizemlje palače koristilo se kao poslovni prostor, uredi i stanovi, zbog čega je došlo do pregrađivanja i presijecanja hodnika, ovisno o trenutnim potrebama. Ta je komunikacija stoga danas očuvana samo djelomično.