CRVENI SALON
Prema izvornom Hauszmannovu projektu iz 1893. godine ova je prostorija bila guvernerova radna soba u kojoj je mogao u miru raditi. Kako bi njegov rad bio nesmetan, u radnu je sobu iz svojega stana na drugom katu mogao sići privatnim stubištem. Privatnost ovoga prostora bila je dodatno osigurana budući da nije povezana s Atrijem. Susjedni Zeleni salon također je bio guvernerov radni prostor, ali znatno prometnije i bučnije mjesto, uglavnom namijenjeno primanju stranaka. U nastavku guvernerove radne sobe nalazi se manja prostorija – priručna biblioteka.
Guvernerova radna soba bila je podijeljena na prostor za rad s uredskim stolovima i na dio za predah sa sofom i foteljama. Do danas je sačuvan veliki guvernerov radni stol od kvalitetna orahova drva. Radna površina stola prekrivena je karmin crvenom tkaninom, a stranice su ukrašene reljefima od kojih je vrlo zanimljiv onaj na bočnim stranicama stola s prikazom muške figure s anđelima – vrlo vjerojatno stilizirani prikaz mučeništva svetog Vida, zaštitnika Rijeke.
Ikonografski prikazi i simboli vezani uz grad Rijeku često su prisutni u dekoraciji namještaja koji je izrađen prema narudžbi upravo za Guvernerovu palaču. Opremanje palače namještajem trajalo je nekoliko godina nakon izgradnje (1896. godine), a poznato je da je izrađen prema nacrtima i uputama samog arhitekta Alajosa Hauszmanna.
Ova je prostorija bila i radna soba Gabriellea D´Annunzija, koji je u njoj održavao sastanke. Nakon bombardiranja palače u doba D'Annunzijeve uprave 1920. godine prostorija je pretrpjela manja oštećenja, koja su sanirana već 1923. godine.
Prilikom velike obnove palače 1938. godine, koju je provela uprava talijanske Kvarnerske provincije, ta je prostorija pretvorena u Salon za pušenje koji se nadovezao na prethodnu sobu, blagovaonicu, danas Zeleni salon. Tada se zidovi oblažu svilenim tapetama crvene boje prema kojima je soba dobila naziv Crveni salon, koji se i danas koristi.
U sklopu cjelovite obnove i prenamjene izvorne mađarske podjele i namjene prostora, koja je provedena u vrijeme talijanske uprave, sobe na prvom katu istočnog dijela Palače pretvorene su u reprezentativne salone, a one na drugom katu u gostinjske sobe. Takva organizacija provedena je radi uštede na grijanju jer se istočni blok palače grijao samo kada su u njoj boravili uvaženi gosti.
Nakon Drugoga svjetskog rata u palači djeluje Centralni dom kulture, saloni se koriste za društvene susrete, čitaonicu te za reprezentaciju Predsjedništva Gradskoga narodnog odbora.
Nakon što upravu nad Palačom preuzima Muzej, ambijentalno uređeni saloni prvoga kata otvaraju se za javnost te se iznajmljuju poduzećima i ambasadama za poslovne susrete.
Crveni salon obnovljen je 1970. godine prilikom posjeta Rijeci tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, u povodu 25. obljetnice oslobođenja grada.
U povodu 100. obljetnice gradnje palače uređen je novi muzejski postav na prvom katu Palače s namjerom prezentacije stilskog razvoja namještaja od renesanse do 19. stoljeća.
Danas su u prostoru Crvenog salona izloženi portreti riječkih guvernera te izvorni namještaj Guvernerove palače među kojim se ističe guvernerov radni stol.
Djelatnici Muzeja u Crvenom salonu 1981. godine
Crveni salon 2004. godine