GUVERNEROV STAN
Na drugom katu izvorno se nalazio stan za guvernera i njegovu obitelj te za njihovu poslugu. Na drugi kat dolazilo se privatnim stubištem smještenim u istočnom krilu zgrade. Guverneri su bili birani među mađarskim uglednicima, a mandat im je trajao određeno vrijeme te su uvijek prilikom dolaska i odlaska donosili i odnosili svoju imovinu.
Prilikom velike obnove palače 1938. godine, u vrijeme talijanske uprave, najvažnije preinake dogodile su se na drugom katu. U istočnom dijelu drugoga kata uređene su gostinjske sobe, a u sjevernom kuhinja i pomoćne prostorije vezane uz domaćinstvo. U zapadnom dijelu bila je uređena blagovaonica za guvernerovu obitelj te saloni za opuštanje i pušenje, a u južnom bračne i dječje spavaće sobe, garderobe, privatni saloni i kupaonice. U zapadnom krilu, u hodniku koji je vodio do jednog od guvernerovih privatnih salona, nalazilo se dizalo kojim su te prostorije bile povezane s uredom na prvom katu.
Preuređenje drugoga kata palače bilo je najzahtjevniji dio obnove s obzirom na to da se novi način organizacije prostora morao prilagoditi prozorskim otvorima onako kako su oni izvorno projektirani i uvjetovani izgledom pročelja. Stoga su hodnici i neke prostorije ostali bez prirodnog osvjetljenja.
Nakon Drugoga svjetskog rata palača je imala kulturnu funkciju, a od 1947. njome upravlja Centralni dom kulture. Na drugom katu palače tada je smještena Galerija likovnih umjetnosti, današnji Muzej moderne i suvremene umjetnosti, koja je 2. svibnja 1949. otvorena za javnost. Radne sobe kustosa i ravnatelja, uz minimalne intervencije, bile su smještene u nekadašnjim kupaonicama i garderobama, dok su sobe i saloni pretvoreni u izložbeni prostor.
Kroz istočno krilo drugoga kata vodio je prolaz prema tavanskom prostoru u kojem su bili uređeni umjetnički ateljei koji su tamo ostali do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća. U organizaciji Galerije bile su postavljene mnogobrojne izložbe od kojih valja istaknuti Salon '54, prvu skupnu jugoslavensku izložbu na kojoj su izlagana djela apstraktne umjetnosti.
Izložba Lojze Spacal u Galeriji likovnih umjetnosti Rijeka 1954. godine (MMSU/Odjel dokumentacije/Fond fototeka)
Uredski prostor Galerije likovnih umjetnosti Rijeka u nekadašnjoj kupaonici, 1955.-1956. godine (MMSU/Odjel dokumentacije/Fond fototeka)
Galerija likovnih umjetnosti premještena je 1956. godine na novu lokaciju, na kojoj se nalazi i danas, a Narodni muzej u tim prostorima otvara izložbu Riječko pomorstvo 19. stoljeća, koja 1964. postaje prvi stalni muzejski postav pomorstva. Nakon uređenja izložbenog prostora nekadašnje se kupaonice adaptiraju u urede za kustose.
Uredski prostor Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka u nekadašnjoj kupaonici, 1970. -1972. godine
Na drugom katu palače 1978. bio je uređen i stalni postav Zbirke ključeva, brava i okova. Muzejski postav je, prema uputama Ministarstva kulture, uklonjen uoči Domovinskoga rata 1991. godine.
Nakon loše provedene sanacije krova 1992. godine ovaj dio palače najviše je stradao uslijed stalnog prokišnjavanja te nije bio u funkciji sve do 2010. kada je u zapadnom dijelu otvoren stalni postav Odjela povijesti pomorstva Jedra Kvarnera.
Galerija Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka 2004. godine
Nakon sanacije krova i osiguravanja uvjeta za izlaganje 2014. godine otvoren je u istočnom dijelu drugoga kata prvi dio stalnog postava pod nazivom Tragovi vremena, dok je drugi dio otvoren godinu dana poslije.