PALAČA NAD GRADOM
Plemenita jednostavnost guvernerove rezidencije
Guvernerova palača u Rijeci izgrađena je za potrebe riječkih guvernera, koji su bili na čelu Kraljevskoga gubernija za Rijeku i Hrvatsko Primorje u doba kada je grad bio pod izravnom upravom Ugarske.
U vrijeme guvernera grofa Lajosa Batthyányja ruši se stara Guvernerova palača u središtu grada, a gradnja nove povjerena je cijenjenom mađarskom arhitektu Alajosu Hauszmannu. U doba gradnje bio je profesor na Politehničkoj školi u Budimpešti te angažiran na dogradnji Kraljevske palače i gradnji Palače suda (Kurije) u tome gradu. Kao profesor i projektant znatno je utjecao na mađarsko graditeljstvo svojega doba, a njegova se zdanja oslanjaju na povijesne stilove.
Alajos Hauszmann za gradnju vladarske palače u Rijeci bira najsjeverniju točku grada – onu s koje će građevina dominirati gradom, ali i s koje će monumentalno pročelje privući pogled svima koji brodom uplovljavaju u luku. U tu svrhu otkupljen je posjed obitelji Persich i obližnji vinogradi kako bi se ispred palače oblikovao trg.
U kolovozu 1893. godine počinje gradnja palače, koja će biti izgledna i komforna kako zahtijeva ugled Monarhije i Rijeke, njezine glavne luke (1892. La Bilancia).
Godine 1894. palača je stavljena pod krov, a mnogobrojni su uglednici zadivljeni njezinom monumentalnom ljepotom odali priznanje projektantu, koji je tom spomeniku dao umjetnički izgled kojemu se divimo zbog plemenite jednostavnosti i klasike koja zadivljuje sve one koji vole ozbiljnu i vječno pravu umjetnost (1894. La Bilancia).
Dvorski izgled
U lipnju 1896. godine dovršena je gradnja kompleksa, koji se sastoji od središnje rezidencijalne zgrade (palače) s bočno pridruženim pomoćnim građevinama. Ispred palače Hauszmann je smjestio vrt s dvjema fontanama, a cijeli kompleks zatvorio ogradom od kamena i kovana željeza s dvjema impozantnim vratnicama.
Riječka je palača na zahtjev tadašnjega guvernera Lajosa Batthyányja projektirana u skladu s arhitektonskim uzorima visoke renesanse, ali su u detaljima vidljivi i secesijski elementi kraja 19. stoljeća.
Hauszmann je pri projektiranju koristio moderne materijale (staklo i željezo) te nove graditeljske tehnike poput međukatne Monijer konstrukcije. Nosivi zidovi rađeni su od kamena vapnenca iz kamenoloma u okolici Rijeke i Pule i tek manjim dijelom od opeke. Umjesto vapna za žbuku je korištena santorinska zemlja, koja se uobičajeno koristila u Rijeci.
Monumentalno pročelje izvedeno je u bijelom kamenu, razvedeno pilastrima i velikim prozorskim otvorima te završeno monumentalnom entablaturom i atikom s kartušom za grb, iznad koje je stalak za zastavu. U palaču se ulazi kroz istaknuti trijem, koji je ujedno i terasa iz koje je moguće izaći iz Bijeloga salona na prvom katu.