ZELENI SALON
Ova je prostorija u vrijeme mađarske uprave služila guverneru za primanje stranaka te se prema izvornom projektu opisuje kao (mađ.) fogado terem odnosno soba za prijem. Zidovi sobe bili su obloženi crvenim papirnatim tapetama s letvama od ariša. Od istog drva bila su izrađena i vrata, dok su podovi bili obloženi hrastovim parketom. U jugozapadnom kutu nalazio se kamin. Soba ima troja vrata kojima je povezana s Atrijem, čekaonicom ili Žutim salonom te s guvernerovom radnom sobom, koju danas zovemo Crvenim salonom.
Naziv Zeleni salon soba je dobila nakon preuređenja u doba talijanske uprave 1938. godine, kada je zajedno s ostalim sobama na prvom katu istočnog dijela uređena kao reprezentativni prostor. Tom su prilikom uklonjene postojeće crvene papirnate tapete, a postavljene zelene svilene, stolarija je obojena uljanom bojom, a parketi su pobrušeni i lakirani. Soba je prenamijenjena u blagovaonicu, a njoj susjedne u salon i salu za pušenje. Neposredno iznad reprezentativnih salona, na drugom katu Talijani su smjestili gostinjske sobe te uveli i novi sustav grijanja kojim je bilo moguće grijati samo istočni dio Palače, i to prema potrebi, odnosno onda kada su u njemu boravili gosti.
Uprava talijanske Kvarnerske provincije bila je smještena u zgradi sve do kraja Drugoga svjetskog rata, kada Guvernerova palača dobiva novu funkciju i postaje gradski kulturni centar. U Palači su se odvijali mnogobrojni kulturni, obrazovni i društveni programi pod okriljem Centralnog doma kulture, a Zeleni salon je 1950-ih godina bio korišten za reprezentaciju Predsjedništva Gradskoga narodnog odbora.
Nakon što je Muzej preuzeo upravu nad palačom 1955. godine ugođaj reprezentativnih salona na prvom katu nastoji se cjelovito sačuvati, pa se tek povremeno u njima postavljaju muzejske izložbe. U Zelenom salonu postavljena je samo jedna izložba, 1963. godine, o djelu Augusta Cesarca, u povodu 70. obljetnice njegova rođenja.
Sustavna obnova Zelenog salona provedena je 1970. godine u čast dolaska predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita u povodu 25. obljetnice oslobođenja Rijeke. Tom su prigodom oličeni zidovi i stolarija, a dotrajale tapete zamijenjene su novima. Na isti način obnovljeni su i Žuti i Crveni salon.
Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća salon se iznajmljuje raznim poduzećima i ambasadama, koji u njemu održavaju poslovne susrete.
U povodu 100. obljetnice gradnje Palače, koja se obilježavala 1996. godine, reprezentativni saloni prvoga kata obnovljeni su i iskorišteni za predstavljanje muzejske građe s ciljem prikaza stilskog razvoja namještaja od 16. do kraja 19. stoljeća.
Danas je Zeleni salon dio stalnoga muzejskog postava te je u njemu, poštujući sačuvano uređenje interijera iz vremena talijanske uprave, prezentirana politička povijest Rijeke od 18 do 20. stoljeća (Riječki gubernij).
Zeleni salon 2002. godine