ŽUTI SALON
Izvorni naziv ove prostorije, kako ga je projektima naznačio mađarski arhitekt Alajos Hauszmann, bio je (mađ.) váró szoba, što u prijevodu znači čekaonica, iz čega doznajemo o njezinoj prvotnoj namjeni.
Soba je povezana s Atrijem, Mramornom dvoranom (izvorno plesnom dvoranom), Zelenim salonom (izvorno sobom za prijem stranaka) i terasom zimskoga vrta. Zidovi su bili obojeni maslinastozelenom bojom, a stolarija je izrađena u imitaciji mahagonija. Zelena nijansa odabrana za zidove te prostorije često se upotrebljavala u historicističkim građevinama. Iz dokumentacije doznajemo da je po dovršetku gradnje za tu prostoriju naručen stol za čitanje, prekriven baršunom te dva zastora za prozore koji nisu sačuvani.
Nakon što je posljednji mađarski guverner predao vlast i palaču ova se prostorija, kao i ostale na prvom katu, koristila za urede sve do velike obnove palače 1938. godine, koja je provedena u vrijeme talijanske uprave.
Projektom obnove predviđeno je da se ova prostorija, kao i ostale dvije u istočnom krilu prvoga kata, pretvore u salone, a na drugom katu, točno iznad njih predviđene su gostinjske sobe. Takva organizacija planirana je i radi uštede na grijanju jer su se te prostorije grijale samo kada su u palači boravili uvaženi gosti. Tri salona na prvom katu (Žuti, Zeleni i Crveni) uređena su u reprezentativnom stilu, zidovi su prekriveni svilenim tapetama, štukature obnovljene, stolarija obojena uljanom bojom, a hrastov parket saniran.
Zidovi ove prostorije tada su obloženi svilenim tapetama žute boje, nakon čega ona dobiva naziv Žuti salon, koji se i danas koristi. Promijenjena je i njezina namjena te se ona iz čekaonice pretvara u salon kojim se ulazi u blagovaonicu, uređenu u susjednom Zelenom salonu. Slijedeći logiku u namjeni prostorija bilo je nužno urediti i salon za opuštanje i druženje pa se nakon Zelenog salona (blagovaonice) uređuje Crveni salon – soba za pušenje.
Žuti salon obnovljen je 1970. godine, zajedno s ostalim reprezentativnim salonima prvoga kata, uoči posjeta tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita u povodu 25. obljetnice oslobođenja Rijeke.
Nakon Drugoga svjetskog rata Palača prestaje biti u funkciji politike i postaje središte gradskoga kulturnog života, a Žuti salon koristi se za društvene sastanke i svečane prijeme. Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća ovaj je salon bio najčešće u najmu, uglavnom za potrebe različitih poduzeća i ambasada koji su u njemu održavali svoje poslovne susrete.
U salonu su snimani i mnogobrojni filmovi, a kada je 1984. godine riječki Matični ured ostao bez svojega prostora za vjenčanja, koristio se upravo Žuti salon. Iako se u tu svrhu trebao koristiti samo privremeno, već sljedeće godine potpisuje se ugovor s gradom Rijekom na neodređeno vrijeme, pa su se vjenčanja u salonu održavala sve do 2016. godine, kada započinje njegova sustavna obnova, a Matičnom se uredu na korištenje daje Mramorna dvorana.
Djelatnici Muzeja u Žutom salonu 1991. godine
Žuti salon 2004. godine