BLAGOVAONICA
Prema izvornom mađarskom projektu ova je prostorija bila blagovaonica (mađ. ebedlo). Zidovi su bili obloženi zelenim papirnatim tapetama, a stolarija i drvena zidna oplata obojene u boju indijskog oraha.
Soba je s južne strane povezana s Malim salonom, a na sjeveru sa Sobom za serviranje te na istoku s Atrijem.
Iz mađarskoga projekta saznajemo i o izgledu Sobe za serviranje koja je imala zidove obojene u tamnocrvenu (bordo) boju, a vrata u boju hrasta. Soba za serviranje bila je skrivenim, odvojenim stubištem i hodnikom (kroz arkadnu galeriju) povezana s kuhinjom, koja se nalazila u gospodarskoj zgradi kako posluga ne bi prolazila reprezentativnim prostorijama i ometala guvernerove goste.
Iz sačuvane dokumentacije o gradnji i opremanju palače doznajemo da je za Blagovaonicu i Sobu za serviranje bio naručen veliki stol na razvlačenje za 36 osoba i stolice sa zelenom presvlakom, dva ormara za posuđe i kuhinjski pribor (tal. credenza) i dva stola za serviranje.
Za vrijeme talijanske uprave (1924–1945) Blagovaonica se prenamjenjuje u ured za tajnika i šefa kabineta. Tom prilikom tapete se uklanjaju, zidovi se premazuju vapnenom bojom, saniraju se stropne štukature, a stolarija se boji bijelom uljanom bojom.
Nakon što Muzej 1955. godine dobiva upravu nad zgradom, na prvom katu postupno se uređuje stalni postav tematski vezan uz stilski razvoj namještaja i kulturu stanovanja. Taj je muzejski postav, zbog mjera sigurnosti, uklonjen uoči Domovinskoga rata 1991., a ponovno je vraćen 1996. godine u povodu obilježavanja 100. obljetnice izgradnje palače. Postav se ponovo uređuje tijekom 2016. godine te je danas u prostoriji predstavljen društveni život Rijeke u 19. i 20. stoljeću.
Muzejski postav u Blagovaonici 2004. godine
Muzejski postav u Sobi za serviranje 2004. godine